Zločin protiv čovječnosti
Vrsta: Seminarski | Broj strana: 14

SADRŽAJ
Uvod......................................................................................................3
Čovjek kao subjekt u međunarodnom pravu...................................4
međunarodna zaštita čovjeka....................................................4
zaštita ljudskih prava prema općem običajnom pravu..........5
obaveze država iz međunarodnih konvencija o ljudskim pravima.......................................................................................7
postupak pred evropskim sudom za ljudska prava..............9
postupak pred odborom za ljudska prava...........................10
Međunarodna zaštita manjina..............................................................11
3.1. Pravila općeg i regionalnog međunarodnog prava o manjinskoj zaštiti....................................................................................................12
4. Zaključak............................................................................................14
5. Literatura..........................................................................................15
1. UVOD
Za razumijevanje međunarodnog prava u njegovoj cjelini važno je pitanje je li čovjek pojedinac u vlastitom svojstvu ( a ne pripadnik neke države ili nesamoupravne teritorijalne cjeline ili kao pripadnik etničke ili vjerske skupine), izravni nositelj prava i obveza u međunarodnom pravnom poretku.
Da bi se shvatila bit međunarodnog prava i položaj čovjeka u njemu, potrebno je poći od činjenice da se cjelokupno pravo, dakle i međunarodno, svodi na uređenje odnosa između ljudi, jer je čovjek krajnji adresat svakog prava. Ne postoje pravni odnosi izvan ljudskih odnosa. Razvoj pozitivnog međunarodnog prava ukazuje na neke jake općenite ciljeve i tendencije koje dolaze najposlje do izražaja nakon Drugog svjetskog rata. Oni su djelovali na proces dekolonizacije u svijetu u kojemu su stanovnici dotadašnjih nesamoupravnih teritorija stjecali i stekli državnost.
Ako bi se usporedilo pozitivno međunarodno pravo kakvo je bilo na snazi na početku Drugog svjetskog rata s dostignućima njegova razvoja po njegovu okončanju do danas, ne mogu se poreći njegove bitne promjene koje sve idu u korist poštivanja prava ljudske osobe i ljudskih skupina. Nastavak toga razvoja može se očekivati i u 21.stoljeću.
ČOVJEK KAO SUBJEKT U MEĐUNARODNOM PRAVU
Sam koncept imperativnih normi općeg međunarodnog prava Bečke konvencije iz 1969.godine najvećim dijelom odnosi se na poštivanje i zaštitu ljudske osobe, kako u miru tako i u oružanom sukobu.
Teška kršenja nekih temeljnih prava čovjeka i ljudskih skupina na opstanak, na tjelesni integritet, slobodu i dostojanstvo - kako u miru tako i u oružanom sukobu – međunarodna je zajednica u cjelini proglasila „međunarodnim zločinima“. Uz to, počev od nekih općih odredbi u Povelji UN iz 1945.godine i Opće deklaracije o ljudskim pravima iz 1948.godine usvojeno je obilje općih i regionalnih međunarodnih ugovora i drugih instrumenata kojima se ljudska prava štite i razrađuju.
Tim se instrumentima potiče razvoj pravila općeg međunarodnog prava, a odnosni ugovori predviđaju za njihove države precizne pravne obveze, i to uz neke mjere međunarodne kontrole njihova izvršenja. Neki od tih ugovora predviđaju i pravo pojedinaca da se svojim pritužbama obraćaju međunarodnim tijelima.
Međunarodna zaštita čovjeka
Sve do Drugog svjetsko rata jednaka je bila vlast svake države prema njenim vlastitim građanima, i ona je spadala u njenu rezervianu (pridržanu) nadležnost. Danas su sve države svijeta u pstupanju s njihovim vlastitim građanima, kao i sa strancima i apatridima kojima su odobrile boravak na svome području, vezane mnogim pravilima općeg običajnog međunarodnog prava. Većina tih pravila ima značaj imperativnih normi. I nove države, nastale na teritorijalnim promjenama država prethodnica, ipso facto su obvezane tim pravilima od njihova nastanka.

---------- CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU. ---------- 

www.maturski.org 

 

MOŽETE NAS KONTAKTIRATI NA E-MAIL: [email protected]